петак, 21. септембар 2012.

Heroji i ostali u Ligi Šampiona

Jeste da se blog zove premijerligaši i istina je da je fokus uglavnom na Premijer ligi. Ali kako da preskočim sve ovo što smo gledali u utorak i sredu uveče? Sjajno prvo kolo Lige Šampiona je za nama. Videli smo gomilu golova i to nekoliko prelepih, videli smo preokrete i iznenađenja, i neke majstorske poteze za pamćenje. Zasijali su neki novi igrači i neke nove zvezde, a i neki stari znalci su nam pokazali zašto su znalci. Za početak, pre svega toga, pomenuću ono što je mene lično najviše oduševilo - zapravo, čoveka koji me je oduševio.


Luis Oscar "Lucho" Gonzales je par sati pre nego što je trebalo da istrči na teren Maksimira u duelu njegovog Porta protiv Dinama, dobio vest da mu je u rodnoj Argentini preminuo otac. Naravno, dobio je dozvolu od kluba da odmah krene put domovine kako bi bio uz porodicu. Lucho je izrazio želju odigra utakmicu i zahtevao da njegovi saigrači ne saznaju za njegov gubitak. Kada je u 41. minutu zatresao Kelavinu mrežu, podigao je ruke ka nebu i posvetio pogodak ocu. Nema potrebe ništa dodati osim reči - totalni heroj.

Porto je na krcatom Maksimiru (4683 gledalaca) odneo pobedu koju je u zadnjim sekundama potvrdio Stiven Defur. Nije Dinamo ličio na ekipu koja će primiti 10 golova ali je bio za klasu slabiji od protivnika. Ali eto, bar su time što su se kvalifikovali priredili feštu za navijače..

Ako idemo dalje stazom heroja moramo pomenuti mladog Iska, fudbalera Malage i U21 španskog reprezentativca, kome se predviđa svetla budućnost. Po onome što smo videli u utorak uveče protiv Zenita ta budućnost je već stigla i cepa mreže na neverovatan način. Pred meč se isticala trenutna situacija u oba kluba, koja ne može biti različitija. Zenit je dobio inekciju od Gazproma i kupio Aksela Vitsela i Hulka za kombinovanih 85 miliona evra. Rusi su pod vođstvom moćnog Spaletija najavljivali kako su ove godine spremni za ozbiljniji napad na takmičenje u kome učestvuju već nekoliko sezona. S druge strane, debitanti iz Malage su imali turbulentno i poražavajuće leto. Katarski milioner koji ih je gurao se malo preračunao u investicijama i odlučio da se povuče i ostavi ih u bedi i bez plata. Prodajom Kazorle, Rondona, Matajsena i još par igrača su stali na noge i malo se konsolidovali. Na tržištu su tražili igrače za džabalesku i našli su ih - zaboravljeni "električni zec" Saviola i Roki Santa Kruz (kome su jedva čekali da vide leđa u Sitiju). Zaista, dve potpuno različite atmosfere. Ali na kraju računaju se samo golčine Iska i prodori Hoakina/Eliseua/Saviole. Tri gola u ruskoj mreži i veliko slavlje za Pelegrinija i za klub koji nije pao kada su svi to očekivali već se - kako to jedan naš poznati političar jasno kaže - uzdigao kao feniks



Pariz je posle dosta vremena opet gledao LŠ. Imali su šta da vide, Dinamo Kijev je deklasiran, i to bez preterano lepe igre - koju bi čovek nekako pretpostavio ako u ekipi ima Ibru, Pastorea, Meneza i Lavecija (ovog poslednjeg čak na klupi!). No, bodovi se broje, Ibra iz penala, dva gola posle kornera za brazilski štoperski tandem Aleks - Tijago Silva i neverovatno srećan gol Pastorea posle kriminalne reakcije golmana Dinama. Više se očekuje od Ukrajinaca, dobro su se pojačali (Veloso, Kranjčar, Taivo..) ali ništa nisu pokazali na Parku Prinčeva.

Arsenal je izvukao pobedu u Monpeljeu. Ono što je trebala da bude rutinska pobeda obzirom na formu i kvalitet ekipa se pred kraj pretvorilo u bespoštedno branjenje tobdžija od Belhande i njegovih drugova. Možda konačno dobijaju tu čvrstinu koja im je nedostajala, jer mi je dok sam gledao nekako "mirisalo" na standardni Arsenalov scenario - izjednačenje rivala u poslednjim minutima. I moglo je biti tako, da Belhanda nije neometan šutirao sa 5 metara pravo u Manonea.

Mančester se takođe mučio malo više nego što je trebalo, minimalno savladavši turskog prvaka Galatasaraj. Turci su me zaista fascinirali. Da li je u pitanju samo inspiracija Old Trafordom, kvalitet ekipe ili vojnički sistem Fatiha Terima videćemo u ostatku utakmica u ovoj grupi. Ni za jednog igrača sem Mela, Altintopa i Ebouea nisam u životu čuo tako da sam ostao prijatno iznenađen Ambaratovim i Čolakovim potezima. Dobro osveženje. I da - Majkl Kerik je postigao gol! I to odličan, čak nije ni želeo da dobije penal i crveni za golmana nego je istrajao u postizanju gola (Nani i Ešli, ugledajte se na njega).

Da ne traćim dalje vreme ostalim utakmicama kako ovaj blog ne bi zauzimao 10 strana nego da lepo pređem na poslasticu - meč Reala i Sitija na Bernabeu.





Obzirom da sam ovu utakmicu pratio sa tiketom koji sam danima pre toga pravdao u društvu i ubeđivao u njegov siguran prolaz, na poluvremenu sam bio poprilično razočaran. GG2+ (domačin i gost daju barem po 2 gola) nije nimalo bio na vidiku. Iguain je podsetio zašto je bedan i loš i ne znam zašto ga takav znalac kao Žoze uporno stavlja pre Karima. Siti se branio i čekao neku svoju šansu iz kontre, ali je ostao čekajući i braneći se od Ronalda. CR7 je maltretirao Maikona ali bez konkretnog uspeha. Kliši se mučio s Di Marijom i sigurno mu je laknulo kada je ušao Kolarov da mu malo pomogne. Oba trenera su shvatila da je u vezi ključ pa su poslali po 3 razbijača na teren. Alonso - Kedira - Esijen su udarili na Berija - Garsiju - Jaju. U takvoj postavci se Real mnogo bolje snašao. Nasri i Silva su kao podrška za Teveza mnogo više vremena provodili pozadi..Drugo poluvreme je počelo kao što se prvo i završilo - sabijanjem Sitija ka njihovom kaznenom. I onda, potpuno niotkuda, Jaja Ture oduzima loptu na sredini, probija se kroz trojicu, istrčava kontru i daje divnu loptu u prazan prostor za Das Ist Edin Džeka. Bosanac rutinski rešava i dovodi Siti u iznenađujuće vođstvo. I odmah par minuta kasnije, Jaja u kontri dobija šansu da duplira vođstvo ali mu Kasiljas brani. Po igri, realno bilo bi im previše. Šok od Edinovog gola nije paralisao Madriđane, nastavili su da guraju dalje. Marselo je u jednoj akciji po ko zna koji put na meču ostavljen da šutira sa ivice kaznenog, prethodna dva puta je levom nogom umalo promašio, sad je prebacio na desnu i uz odbitak od Berija izjednačio rezultat. Praktično ni iz čega, utakmica je postala ekstra zanimljiva i napeta. Real je osećao da je blizu pobede i gurao sve više i više a onda još jedan hladan tuš. Kolarov centrira iz slobodnjaka sa strane, lopta pada na peterac, Alonso je zamalo maši i posmatra kako odskače u gol. Manćini je na putu da konačno u Evropi pobedi nekog velikog. Ali it wasnt to be - prvo u 89om minutu Benzema okreće Nastasića i pogađa sam ugao Hartovog gola, da bi u poslednjim momentima utakmice Ronaldo neshvatljivo ostao sam 1v1 sa Zabaletom, bacio ga u bunar i postigao gol. Sam gol ne znam ni kome pripisati, da li:

a) bednom Zabaleti koji je ispao iz voza
b) Beriju koji je stajao nekoliko metara od njega a nije prišao da udvoji CR-a
c) Kompaniju koji je sagnuo glavu (!) kada je Ronaldo šutirao
d) Hartu koji je loptu koja je išla pravo u njega nekako umuvao u gol. Šut jeste bio jak i Kompani jeste kreten (Belgijanac, realno) ali jel si prvi goman Engleske ili nisi?

Na kraju, onih gg2+ je prošlo a meni je bilo malo žao Sitija. Realno, Džeko i Kolarov su već pravili žurku, a novine sa ovih prostora su već štampale naslove " Bosansko-srpski tandem srušio Real ", " Surovi Džeko i Aleksandar Veliki ", " Kolarov tera Murinja iz Madrida "...

Ali na kraju, Žoze je uklizao na teren i nakratko vratio harmoniju u tim. A Siti? Siti se sprema za derbi! Arsenal stiže u nedelju na Etihad a mi čekamo:)

Нема коментара:

Постави коментар