четвртак, 25. октобар 2012.

Znalci iz Rura!

Nemačka oblast Rur danas slavi. Inače poznata po industriji, od juče će biti poznata i po fudbalu. Borusija iz Dortmunda i Šalke 04 su definitivno obeležili treće kolo ovogodišnje LŠ. "Milioneri" su pravom predstavom napadačkog i lepog fudbala pobedili Real Madrid sa 2-1 dok su ljuti rivali iz Gelzenkirhena postali prvi tim u istoriji koji je u grupnoj fazi LŠ slavio na Emirejtsu protiv Arsenala. Veliki dan za oba kluba i pokazatelj za sve one koji sumnjaju u kvalitet nemačke lige. Dortmund je pokazao da je sazreo posle prošlogodišnje neslavne epizode u grupi, dok Šalke demonstrira snagu i opet dobija onaj "dark horses" nadimak koji ga je pratio i pre 2 godine kada su sa Raulom i Nojerom stigli do polufinala ovog takmičenja.




Imali smo veliku sreću da se utakmica Dortmund-Real igra sredom a ne utorkom (kada RTS nije obezbedio prenos, Tijanić je verovatno uložio te pare u nastavak neke ultragotivne serije tipa Selo gori li gori a gori i Ranjeni orao). Mogli smo uživati u devedeset minuta akcije, koju su uglavnom inicirali domaćini. Ostao sam fasciniran njihovom željom da idu napred i da stiskaju ka golu sa svih strana, bez obzira na trenutni rezultat ili renome/snagu protivnika. Ljudi koji prate Bundesligu znaju da je Dortmund sklon takvoj igri već dugo, ali sam mislio da će protiv Reala zaigrati malo opreznije. Klop je rekao - nema štekanja! Igramo ono naše! Izveo je postavu sa Rojsom i Groskrojcom po krilima i Geceom kao (lutajućim) polušpicom iza Levandovskog. Kel i Bender su držali sredinu i povlačili se nazad da otvore prostor Piščeku i Šmelceru da besomučno prelaze na polovinu protivnika. Imali su nekoliko opasnih napada u prvom delu mada je Groskrojc bio pomalo neprimetan. Madriđani su se na momente veoma teško nosili sa pritiskom a i imali su nekoliko klimavih tačaka u ekipi - za početak Esijena. Teško mi je da poverujem da nije bilo boljeg rešenja za mesto levog beka od čoveka koji tu poziciju nikad ali baš nikad, ni u petlićima nije igrao. Barem je mogao da zameni mesta sa Ramosom, ali dobro, Murinjo svakako zna bolje. Druga promaja je bila kod Varana i mada je delovao stabilno, par puta su prolazili pored njega kao pored stuba. Naravno ne treba zaboraviti ni da je prvi gol poklonio Pepe lično, i da se taj surovi presing isplatio. Kada je Real izjednačio odmah u sledećem napadu posle magije Ozila i egzekucije Ronalda uplašio sam se da će Dortmund opet biit kažnjen kao protiv Sitija. Da ta lepa igra i stav neće biti nagrađeni. Ali, Šmelcer se "pobrinuo". Zaista lep poluvolej i gol za vredan trijumf nemačkog šampiona. Ono što je posle usledilo je zapravo obeležje Klopa - nema predaje i odustajanja od sistema. Izmene su špic za špica i vezni za veznog, i dalje se pokušava ofanziva. Nema povlačenja kao kod kolege Žozea. Ovaj put je stigla nagrada, uz malo sreće kod jednog Di Marijinog šuta. Videćemo kako će biti na Bernabeu, samo da ne bude utorak :(



Ako se neko i nadao pobedi Dortmunda nad Realom, zaista je malo onih koji su verovali da Šalke uopšte može da ne izgubi od Arsenala. Istina je da se radi o tvrdoj ekipi koju nije toliko lako pobediti, ali Arsenal u LŠ je obično uverljiv kući, stvara dosta šansi i realno ima dosta kvalitetniju ekipu od Nemaca. Znajući početnu poziciju "USB" Hub Stevens je poprilično pročitao igru Tobdžija i ograničio ih na jako mali broj šansi po Arsenalovim standardima. Nedostatak rasnog špica se sve više oseća, Žiru slabo dobija priliku da stekne neko samopouzdanje, dok Žervinjo sve više prikazuje kriminalan fudbal. Santos je bio potpuno pogubljen a da muka bude veća po njegovoj strani su napadala dva najopasnija igrača Šalkea - Samuraj Učida i Farfan. Nekoliko pretnji nije bilo dovoljno Arsenalu da se trgne i na kraju su kažnjeni od strane Kuntelara koji je iskoristio neuspelu ofsajd zamku i lako 1v1 matirao Manonea. Na kraju je Afelaj samo dolio so na ranu, posle hiljadupestosedmog prolaza Farfana po desnoj strani. Arsenal je živnuo malo samo u trenucima kada se Kazorla malo oslobađao pritiska veznjaka Šalkea i kada je ušao Projekat broj 142 (odaziva se na ime Gnabry). Nedovoljno ni za gol. Venger se posle suspenzije vraća na klupu u sledećem kolu kada se putuje u Gelzenkirhen i ima dosta toga da ispravi. Prolaz iz grupe se ne dovodi u pitanje ali je jako jako bitno biti prvi i imati prednost slabijeg protivnika i domaćeg terena u revanšu kada krene ispadanje.

In the otha news što kažu, Siti je došao na rub ispadanja i to samo svojom glupošću. Kada izgubite od X/Y/Z (gde su X,Y ili Z bilo koja ekipa iz Holandije) a pritom ste vodili, ne zaslužujete apsolutno ništa. Manćini dobro gura u ligi uvek ali je u Evropi pun nekih rupa i ideja koje njegov tim očigledno ne može da sprovede. Pritom, kao prvaci Engleske, lige u kojoj se dosta igra na centaršuteve i na skok, primili su gol iz kornera?!?!



Ne smem zaboraviti ni fantastični Šahtjor koji je totalnom dominacijom pobedio Čelzi koji se sve vreme na Donbas Areni pitao šta ga je snašlo. Brzi pasovi i nepredvidivo kretanje Brazilaca iz Donjecka su potpuno poremetili šampiona Evrope i pravo je čudo kako Šahtjor nije dao mnogo više golova Čehu. Ukrajinci pokazuju da su se zaista uozbiljili i da je ovo njihova godina. I u Torinu su odlično igrali, a sada su sve to podigli na viši nivo. Realno je za očekivati da prođu kao prvi u grupi.
To govorim iz prostog razloga zato što im je konkurencija Juventus, koji nije uspeo da pobedi grupu stolara iz Danske. Oni su možda prvaci te zemlje ali po onome što smo videli u prva dva meča trebalo je da budu ekipa za potkusurivanje i skupljanje bodova. Juve se sapleo i mislim da će ih to na kraju skupo koštati, pogotovu što oni tek moraju da idu na noge Šahtjoru.

Ostale grupe su donele manje-više očekivane rezultate - Dinamo Zagreb nastavlja da se igra punjenja, odnosno drugi se igraju punjenja s njim i bilo mi je čak tužno gledati šta je Ibrahimović sinoć radio. BATE bajka je na kratko zaustavljena, Soldado i Valensija su uradili ono što Bajern nije mogao. Seltik je pružio jednu od najboljih predstava škotskog fudbala ikad ali na kraju je ipak kažnjen i to baš kažnjen golom Albe u poslednjoj sekundi utakmice na Kamp Nou. Malaga, sa dirigentom Pelegrinijem i starim trubama Hoakinom, Saviolom i Demikelisom nastavlja da svira ka osmini finala u svom debitantskom učešću. Ekipa koja je bila u poslednjem šeširu prikazuje daleko bolji fudbal od slavnog a posrnulog Milana i prebogatog a potpuno bezidejnog Zenita.

Mogli smo da se radujemo golovima ove nedelje, a oni koji su se najviše radovali su ljudi koji nisu ni ušli u kladionicu, jer su sa lakoćom izbegli stres praćenja neopisivih rezultata koji su se dogodili. Zato - sledeće srede, utorkom idite kod prijatelja koji ima Arenu Sport a ako mu je muka da vas trpi dva dana, sredu provedite uz RTS i Acu Foru. Opcija "Mute" na TV prijemniku je obavezna!


понедељак, 22. октобар 2012.

Neuspela osveta i dijamant

Ovu subotu je AVB dugo čekao. Na kraju, bolje da je nije dočekao. Bar ne na poziciji trenera Totenhema i bar ne sada. Ne mogu ni da zamislim kako se osećao tamo negde oko 55. minuta kada je Džermejn skrenuo Lenonov nitšutnitcentaršut u gol. Video je sebe u zvezdama, zamišljao naslove po engleskim tabloidima (AVB`s vendetta, AVB crush former club, AVB is the King of London). Međutim, njegov tim je od tog momenta dosta pao. Jedna odbijena lopta je pala na levicu Huana Mate i on je sproveo u gol za izjednačenje. Ubrzo zatim usledila je potpuna magija. Eden Hazar je dao pas na kome bi mu i Ronaldinjo iz zlatnih dana aplaudirao. Savršena lopta je našla put do Mate koji je opet bio surov. Fudbaleri Totenhema su pokušali da se trgnu, pokušao je AVB sa Adebajorom da spasi nešto, ali nije džabe Togoanac pre par godina zaslužio komentar na jednom forumu "a guy couldnt control a ball to save his life". Realno, nikada mi nije bilo ni jasno kako je Venger uspeo da proda drvenog čoveka koji daje gol iz svake sedamdesettreće šanse, no to je neka druga tema. Nije bilo snage za povratak, a na kraju je i Kajl Voker dolio so na ranu sa greškom koja je svojstvena nekom fudbaleru BSK Borča a ne pretendentu na reprezentaciju Engleske. Mata je asistirao za Staridža i AVB je ostao da razmišlja o sledećoj prilici da se osveti svojim bivšim poslodavcima koji su nakon što su ga oterali uspeli da osvoje FA kup i Ligu šampiona. Ima još mnogo nade i mnogo vremena za ovog mladog stručnjaka i ako ovako nastavi, siguran sam da će vremenom imati dosta uspeha sa Totenhemom. Samo što to vreme još nije stiglo. Čelzi je pokazao da je stvarno jak i pouzdan, i čak im ni mrljavost Toresa ne može odmoći.



Čovek koji je ipak oteo naslove ove nedelje je famozni bosanski dijamant poznatiji kao das ist Edin Džeko. Njegov tim je gubio 1:0 na vrućem terenu VBA i pritom imao igrača manje - od 23. minuta je bio isključen Milner, na asistenciju Kompanija, koji se potrudio da saigrača uvali u bezizlaznu situaciju u kojoj je morao da startuje na napadača VBA kao poslednji igrač odbrane. Siti je solidno igrao sa igračem manje, ali je primio gol, posle spretnosti Longa posle šuta odličnog Odemvingija. I onda, u tako bezizlaznoj situaciji, Manćini je pozvao Džeku i rekao mu "ajde, ba, izvuci me". I dijamant je rekao "pa moram ja, kad nema ko drugi". Prvo je glavom odlično reagovao posle slobodnjaka Nasrija u 80om minutu a onda je deep into injury time, istrčao kontru, pratio Kun Aguera i dobio loptu koju je rutinski pretvorio u 3 boda Sitiju i veliku pobedu. Verujem da su on i Kolarov to adekvatno proslavili a da im je flašu poslao i Manćini, da ispoštuje. Ne znam da li će mu Italijan dati šansu u sredu od prvog minuta (protiv Ajaksa) ali je Džeko svakako dokazao da je jako bitan napadač za klub i da ga se ne treba tek tako odreći.


U ostalim mečevima najveće iznenađenje je predstavljala pobeda Noriča nad Arsenalom. Čak i Norič može nekog da pobedi! I to ne bilo koga. Nakon surovog poraza od Liverpula, Hjuton je uspeo da motiviše trupe i da odnese prvu pobedu na Kerou Roudu i u Premijer Ligi otkako ih je preuzeo. Posle Holtovog pogotka, Arsenal je preuzeo dominaciju ali nije imao svoje hrpe šansi kao što ih obično ima. Već su 10 poena iza lidera i može se reći da već imaju problema u svom projektu napada na šampionsku titulu. Videćemo da li će imati snage za povratak u trku pored svih konkurenata.

Junajted je posle malo muke pobedio Stouk i održao korak sa Čelzijem pred derbi sledeće subote. To će biti pravi užitak i prava provera snage obe ekipe u ovom delu sezone. Fergusonova ekipa će morati dobro da se napregne u naredne 2 nedelje jer posle Čelsija sledi joj duel sa Arsenalom, kome će to svakako biti neka vrsta prekretnice. Čeka nas zaista uzbudljivih par kola!

P.S. Zaista ne znam šta bi Mark Hjuz još trebao da uradi da ga otpuste. Čovek uporno ništa ne zna i vodi QPR pravo u ambis iako ima sasvim solidan tim, u kome su između ostalih i Bosingva, Park, Sise, Hoilet i drugi. Nije da je Everton ekipa za vađenje ali cenim da će Mark dobiti šansu još par kola i da će onda dobiti srdačan pozdrav, vreme mu je.

петак, 19. октобар 2012.

Dodir s realnošću

Glava se malo ohladila ali je bol i dalje tu. Makedonija je pobedila Srbiju. I to u fudbalu. U košarci - možda me ne bi ni čudilo, Pero Antić i Mekejlebovski kidaju. Ali u fudbalu, bez Pandeva heroja, to i ne liči na tim, nego na poluamatersko udruženje. Kada izgubite od takvog tima, u ovako bitnoj utakmici, red je da dođe do nekih potresa ili još bolje promena. Kod nas toga nema. Miha nam je objasnio da "i dalje veruje" da "možemo dalje" i ono što je najgore - nije nagovestio neku veliku promenu. Mnogo smo se bavili sukobom Ivanović-Mihajlović da su svi zaboravili da oštrije pitaju - šta je s igrom? I gde ćemo da je nađemo? Ili bar probamo da je stvorimo..Tole nas je juče obavestio da je ova ekipa u stvaranju i da od nje ne treba ništa očekivati sada, već da treba da gledamo dugoročno, strateški, i da očekujemo uspeh u Francuskoj 2016. Prazna priča. Ako i prihvatimo stav da ekipa treba da se podmladi i da rezultate ne očekujemo odmah, zar ta žrtva podmlađivanja podrazumeva ovakvu bruku? Zar onda nije bilo bolje uraditi taj posao delimično, tj. ne ubacivati odmah sve mlade odjednom u ekipu, već postepeno uz "kontrolu" starijih. Šta bi falilo Đuričiću, Markoviću i Tadiću da im je u napadu ponekad Pantela? Bar kad zatreba, Stoji to da je mator, i slabo pokretan, i često maši dobre šanse, ali je realno za ove mladiće pravi doktor fudbala i do njega bi mnogo mogli da nauče. Prijalo bi i Ignjovskom i Fejsi da malo treniraju sa Dekijem Stankovićem i da prosto nauče kako se gradi igra. Istina, tu su Kolarov i Bane, i to je super, ali očigledno je potrebno još starijih glava, ne može se ništa uraditi tako radikalno i odjednom. Boško Janković je odigrao dosta utakmica, ima iskustva, može da pomogne mladim krilnim igračima, takvih bar imamo dosta..A opet, niko ga ne zove, iz neobjašnjivih razloga. Ako su Žigatar i Pantelić odbačeni zbog godina, taj razlog ne možemo usvojiti za Boška, jer je rođen 1984, i sada je u punoj formi. Super je što u tim ulaze Krtičić, Stevanović i slični ali pitanje je da li su spremni, a videli smo da i nisu baš sposobni, da sami iznesu teret kvalifikacija u jednoj nezgodnoj grupi kao što je naša. Stavljanje u vatru i sticanje iskustva je dobro ali ne mogu ni ti igrači da steknu korisno iskustvo kad su na terenu okolo saigrači koji su jednako neiskusni i preplašeni.



Pored tog tvrdoglavog stava o naglom podmlađivanju koji Miha zastupa postavlja se i niz pitanja u samoj selekciji igrača, koji domaća štampa dovodi u vezu sa menadžerima o kojima sam već pisao. Da ne ulazimo sad u tu priču i ponavljamo ono što već znamo, gledajući čisto fudbalski, mislim da ne postoji nijedan razlog da Neven Subotić ne igra u prvoj postavi. Gledajući solidnog Biševca i mlađanog Nastasića ne možemo da ne zaključimo da je Neven bolji od obojice. Na kraju krajeva, igra već nekoliko godina za svoj klub na vrhunskom nivou, osvojio je dve titule u jednoj od najjačih liga sveta, igra LŠ, odigrao je već i 30 utakmica za reprezentaciju, Svetsko Prvenstvo, sveukupno daleko pouzdaniji i iskusniji igrač od obojice pomenutih. Biševac se popravio iz vremena kikseva ali i dalje ne mogu da ga svrstam u isti koš sa Subotićem, dok Matija tek to treba da postane i da skupi iskustvo, idealno za klupu. Na kraju krajeva, i Bane može da igra štopera i to jako dobro.



Dosta je nedoumica i na sredini, gde su se kod Mihe menjali razni, a najmanje Nemanja Matić. Dečko igra za Benfiku, i to redovno, što mu mora dati prednost nad mnogima koji pretenduju na tu poziciju a igraju u Zvezdi, Partizanu ili na nekoj klupi. Van toga, on je jedan od retkih igrača u našoj vezi koji nije čist razbijač, već ima osećaj za pas i za razvijanje igre. Kada ga gledam, pomislim na Milijaša, tu su negde po (ne)brzini, ali se obojici ne može oduzeti osećaj da levom nogom daju lepu loptu ka napadačima. Ima taj mir u igri koji mislim da nam je ponekad potreban, jer kod nas niko u ove dve utakmice nije znao da stane na loptu i da polako razvije napad.

Opet, tu je dosta i nepozvanih, iz ovih ili onih razloga. Boška sam već pomenuo, tu je i Basta (mada mislim da je trenutno povređen, ali za Škotsku i Vels sigurno nije bio), koji raste u jednog od najboljih desnih bekova Serije A. Dosta je primera i nerazjašnjenih "nepozivanja" u našoj ekipi. Koji god da su razlozi, ne treba dozvoliti da naruše opšti interes reprezentacije. Ako neko zna da da gol i koristan je, treba da igra, bez obzira na "spoljne faktore". Istina je da naši ljudi uvek umeju da zamere i da svi misle da mogu da budu bolji selektori od Mihe, ali bi ceo osećaj i podrška ljudi bila veća da bar neka većina smatra da igraju najbolji koje Srbija ima. Onda bi i neuspeh bio lakše podneti. Ovako, Miha je nekako sam sebi iskopao rupu i dao municiju onima koji će ga kritikovati.





I tu sam samo načeo selekcijuigrača, da ne govorim još o formaciji, taktici, i prečesto odsustvu osećaja za organizaciju odbrane (što nas je bar uvek krasilo). Mihajlović je pred kvalifikacije počeo sa 3-4-3 što ni Barselona često ne može da progura, pa je prešao na 4-4-2 i 4-2-3-1 sa lažnim špicem Đuričićem zavnim Fabregas. Mora se naći sistem, kakav god on bio, samo da odgovara igračima koje imamo -  i pridržavati ga se, po svaku cenu. Ilija Petković je igrao stvrano odvratan fudbal, ali je imao neki sistem i uspeo je donekle da nas odvede sa tim sistemom. Isto je bilo i sa Antićem, i igrači su se pridržavali tog sistema. Miha i dalje traži sistem, i neće ga naći tako što se dere na sve i kisne na Marakani. Ove kvalifikacije smo u takmičarskom smislu maltene bacili, i bolje bi bilo da se bar usresredimo na pronalaženje te igre ili sistema koji nam odgovara, da ono prvo poluvreme protiv Belgije ne bude samo slučajnost i da se ne javlja kao Halejeva kometa, već da koliko - toliko bude naš stil.

среда, 17. октобар 2012.

Back to basics

"Hteo sam jednog više defanzivnog igrača, koji će više da mi pazi na gol, pošto smo protiv Belgije u poslednjih 30 miunta napadali sa mnogo igrača. "


S. Mihajlović, selektor Srbije, u odgovoru na pitanje zbog čega je utakmicu protiv Makedonije počeo Nenad Tomović a ne Branislav Ivanović.





Pre bilo kakve analize utakmice, moramo se zaustaviti na ovoj izjavi našeg selektora, koja me je ostavila potpuno šokiranog. Moraću da joj posvetim malo pažnje..

Odluka koju je Siniša doneo pre utakmice - da na desnog beka stavi Nenada Tomovića, (nekadašnju poznatu rupu Zvezde, a sada prvotimca Fiorentine) a ne najiskusnijeg igrača ove reprezentacije Baneta Ivanovića, prvotimca Čelsija - je u startu izazvala veliko čuđenje nas navijača. Da zanemarimo i ono što se posle dogodilo (što je samo sudbinski odlučilo utakmicu i naše kvalifikacije, ništa strašno) moramo ostati paralisani pred konstatacijama selektora u izjavi nakon meča. Da krenem od starta:

"Hteo sam jednog više defanzivnog igrača..

Više defanzivnog od Baneta Ivanovića? Da čuva gol bolje od njega? Pa dobro, trebalo bi kontaktirati Gusa Hidinka, Karla Anćelotija, Andre Viljaša Boaša a sada i Roberta Di Matea i obavestiti ih da su se svi oni prevarili! Grdno! I to svih ovih godina! Stavljali su nepouzdanog igrača koji samo voli da napada na kritično mesto desnog beka. Čoveka koji "nije dovoljno defanzivan". Eeeeej, pa upravo mu je ta činjenica da nije lelujao napred i donela mesto standardnog desnog beka u jednom od najvećih klubova Evrope trenutno. Čovek ide u napad samo kad baš ima prostora za to i kad je maksimalno siguran da je pokriven iza, a u slučaju da izgubi loptu ili loše centrira, vraća se nazad iz sve snage. Pritom sama njegova konstitucija i pozicija na kojoj je prethodno igrao (štoper) dosta govori. On nije napadački desni bek kao npr. Maikon, Dani Alveš ili Lam. Čovek je jak, stabilan, ne prebrz, defanzivno orijentisan bek, koji garantuje sigurnost po svojoj strani.

..koji će više da mi pazi na gol..

Da pazi na gol? Da, Siniša, pošto nam treba nerešeno i igramo protiv zle Makedonije, poznate po svojim surovim napadima. Kad sam video našu grupu za SP pomislio sam - uh bre pa zašto ta Makedonija, oni imaju taj ultrabrzi kreativan napad..Kakvo paženje na gol? Pa igrali smo protiv jedne, da se ne lažemo, ispodprosečne ekipe, koja ne zna ništa osim da se manje-više organizovano uhvati za ruke na svojoj polovini i da se brani. Njihovi napadi su potpuno jalovi i bezidejni, a to što sad hvale onu loptu Braimija, to je samo naša greška. Nije lopta bila dobra, nego se Tomović pogubio i gledao je predugo. Znači mi smo morali napasti, jer nam je trebala pobeda a ne bod, i nema tu čuvanja i paženja na gol od ovakvih bednjikavih ekipa, pa znaju valjda štoperi i zadnji vezni da čuvaju prolaze, nisu bekovi ključni u tom branjenju. A i nije njima po levoj strani Robertče Karlosovski pa da može da duva vetar tuda. S druge strane - Nenad Tomović će više paziti gol od Baneta Ivanovića??
Šokantna izjava, rekao bih. Da sam Bane, smrtno bih se uvredio, bacio bih kapitensku traku Mihi u facu i napustio skup.

..pošto smo protiv Belgije u poslednjih 30 miunta napadali sa mnogo igrača. "

Naravno da smo napadali. Zato što smo gubili kući 2-0. I nastajala je bezidejnost na terenu. Istina je da su i Kolarov i Bane gurali napred po bokovima ali su to radili zato što na drugi način u tom trenutku nismo mogli napad da organizujemo! Mladi igrači su pali, trebalo je da se trgnu i onda se po srpski "stislo". Nažalost nije uspelo, ali ne treba sada kriviti Baneta za to, pošto se on svakako nije nešto ubio od napadanja. Prepustio je napadačima njihov posao i pokušavao da sredinu još više pogura ka golu otvarajući prostor po strani. Ako je on bio problematičan, šta onda reći za štopere, koji su digli liniju na 70m od našeg gola, time jednako kumovavši višku prostora za kontre.
Dakle, potpuna glupost od rečenice.

A o fudbalu bolje sada ni da ne govorim. Dovoljno su rekli ostali. Bezidejnost se vratila, mučenje lopte i vraćanje unazad takoše. Upornost u besmislenim akcijama kroz sredinu nas je krasila, i ne znam kome u startu nije bilo jasno da Đuričić ne može da se zagradi i da će mu Makedonci s leđa uzeti SVAKU loptu. Zoran Tošić treba da se pogleda u ogledalo i da se zapita kako da nađe formulu za driblanje Lazevskog..Ostale nemam ni snage da komentarišem. Tomovićev penal je slika i prilika onoga što je on radio u Zvezdi - bio solidan u većem delu utakmice a onda surovo kiksao. Ali nije on kriv, već onaj koji ga je tu stavio. Lekić, kao i obično nevidljiv. Ako nam je on jedini pravi špic, Žigatar se grohotom smeje.

Možemo da idemo u Brazil, ali samo ako nas neko povede radi zabave i da gledamo pravi fudbal, a ne našu reprezentaciju. Pošto možemo da se kvalifikujemo samo ako svi odustanu..

уторак, 16. октобар 2012.

Šteta..

Svi znaju koliko sam bio oštar prema reprezentaciji posle nerešenog rezultata sa Škotskom. Više od rezultata me nervirala igra. Nisam imao želju da se oglašavam posle utakmice sa Velsom jer tu reprezentaciju ipak ne smatram dovoljno ozbiljnom da bi bila neki pokazatelj našeg kvaliteta. Sada posle utakmice sa Belgijom i pred maltene odlučujući meč sa Makedonijom, ipak moram da napišem nekoliko redova.


Otkako pratim reprezentaciju, mislim da nisam video naše bolje izdanje niti bolju igru ikada kao u prvom poluvremenu protiv Belgije! Pokretljivost, ideja, želja, energija - to su faktori koji su nam uvek falili. Čak i kad smo sa Petkom Šestkom prošli u Nemačku, igrali smo bunarski, ružno. Sa Antarom smo imali sistem, ali taj sistem se često svodio na centaršuteve na Žigatara ili neke preodore po krilima koji bi se završavali blizu kaznenog. U zadnjih 5-6 godina recimo, nebrojeno puta smo vodeće golove davali posle prekida a posle se branili. I onda, odjednom, pre par dana, totalna promena, na koju nije mirisalo protiv Škotske. Nisam mogao da verujem svojim očima. Imali smo igru, pravu, lepu, igru. Tadić i Tošić su se rastrčali, menjali mesta, probijali i sa strane i pasom kroz sredinu. Đuričić, iako najmanje od svih liči na špica a igra špica, je odlično kombinovao sa Markovićem i osvajao prostor. Lazar je s druge strane stvarno zasijao i zaigrao najbolje što može. Neverovatno koliko je momak startan i koliko pobegne čuvaru sa lakoćom. Ne trudi se da zamajava tehnikom nego prosto protrčava i to tačno gde treba. Kada ga je snaga izdavala, malo je popustio ali to opet ne kvari ukupan utisak. Sredina sa razbijačima protivnika - Ignjovskim i Mijailovićem je možda najklimavije funkcionisala. Momci dobro igraju ali kako je meč odmicao, Dembele, Vicel i De Bruin su ih "pojeli", možda i zbog psihičkog pada koji je nastao kada samo primili gol iz prvog protivnikovog napada. Pre toga, stvorili smo više šansi nego u celim prošlim kvalifikacijama sa Žonpijem. Stativa Tošića, milimetarsko kašnjenje Ivanovića na ubačaj sa strane, Biševac posle kornera i na kraju najneshvatljiviji promašaj, odmah nakon vođstva, promašaj Tošića koji je imao situaciju 1v1 sa Kurtoaom ali se poprilično obrukao. Marković je i u drugom poluvremenu pokrenuo lavinu, imali smo opet par opasnih situacija ali negde tamo od 60. minuta, kao da je nestalo goriva. Sevale su kontre, mogao je Hazar ranije sve da završi ali je na kraju De Bruin posle prodora Čadlija ostavljen sam (?!?!) na 40 metara od gola, istrčao je do kraja i završio utakmicu. Kolarov i Ivanović su stvarno rokali napred iz sve snage i ostavljali promaju, ali i štoperski tandem Biševac-Nastasić je kako je svaki minut prolazio delovao sve nesigurnije i pogubljenije, pogotovu Biške. Miralasov gol ne vredi pominjati, ionako je bio ofsajd od 3 metra, ne znam kako su to prevideli zaista. Miha je pokušao sa rokadama, Šćepović i Stevanović su bili pokretljivi, ali ona igra je nestala. Ono što nam je opet vratilo veru i nadu da možemo opet da budemo normalna, solidna ekipa je isparilo uz gorak ukus.

Nadajmo se samo da će se ta igra vratiti večeras u Skoplju. Rezultat će sam doći..Još ne igra Goran Pandev, vlasnik fudbalske škole "Goran Pandev" iz Strumice! Eto nam šanse :)

четвртак, 11. октобар 2012.

"Menadžeri" part 3

Kada sam počeo da pišem ovaj tekst i kada sam definitivno odlučio da će on svojim većim delom biti posvećen Pini Zahaviju, shvatio sam da, ukoliko bih želeo da ispričam sve što je radio ovaj čovek a spada u "zanimljivo", trebalo bi mi barem nekoliko hiljada redova teksta. Transferi, dogovori i kupovine koje je ostvario ili u kojima je učestvovao ovaj čovek su zaista mnogobrojne i ponekad zapanjujuće. Pokušaću da se fokusiram na najbitnije. Sin građevinskog preduzimača u Tel Avivu, Pini je napustio studije ekonomije da bi se posvetio sportskom novinarstvu. Bio je uporan i strastveno vezan za fudbal, pratio je sve utakmice Makabija i poznavao sve igrače i funkcionere tog kluba. Ubrzo je, tokom 70ih, kao i svi mi, shvatio da je engleski fudbal najbolji i počeo intenzivno da ga prati i da odlazi u London kako bi gledao utakmice. Službeno je putovao i na SP 1974. gde je prema njegovim tvrdnjama ostvario najveći broj kontakata i prijateljstava. Postao je blizak sa, između ostalih, Kenijem Dalglišom i Grejemom Sunesom, čak su i letovali zajedno u Pinijevoj vili u Eliatu. Na jednom  putovanja, prilikom čekanja na let sa aerodroma Hitrou, upoznao je Pitera Robinsona, sekretara Liverpula, i preporučio mu Avi Koena, tada odbrambenog igrača Makabija, koga je takođe lično poznavao kao novinar. Avi je bio prvi transfer u kome je Pini učestvovao, i prodat je Liverpulu za 200.000 funti. Igrao je naredne 2 godine za Redse i bio član tima koji je osvojio Kup Evrope 1981. Pini je naravno, dobio svoju prvu proviziju.



Kao sposoban i vešt pregovarač, i srpski bi se reklo "prijatelj sa svima", Zahavi se povezivao sa ljudima iz sveta fudbala širom sveta. U Engleskoj na spisku "ortaka" su bili i Teri Venejbls, Aleks Ferguson i mnogi drugi. Ugovarao je svaki transfer bilo kog Izraelskog igrača u Englesku, a kada je shvatio da je to tržište suviše malo i nedovoljno kvalitetno, prešao je na polje Južne Amerike i centralne Evrope, u to vreme ipak nedovoljno istraženo u Engleskoj. Klijenti su se gomilali, između ostalih tu je bio i moćni Marselo Salas. Najisplativije prodaje (od bar stotinu do tada) u koijima je učestvovao Pini su svakako transferi Ria Ferdinanda iz Vest Hema u Lids, a zatim u Junajted. Prema nezvaničnim podacima Zahavi je svoje usluge "kontaktiranja" naplatio sa 2 miliona evra od 30 koliko je Junajted platio Lidsu za njega. U otprilike isto vreme, Jakubu Ajegbeni je transferovan iz Portsmuta u Midlzbro, za oko 8 miliona funti. Pod neshvatljivim okolnostima, Zahavi je naplatio oko 2,63 miliona funti (isplaćenih u 10 rata) od predsednika Midlzbroa. Smatra se da je to najveći "agent fee" ikada naplaćen u svetu fudbala. Ono što je zanimljivo je da je Jakubu postao Pinijev igrač preko Berija Silkmana, agenta koji je ranije bio fudbaler i klijent Zahavija.



Ono što je usledilo nakon što je Roman Abramovič odlučio da kupi neki engleski klub se može nazvati "zlatnim dobom" za Zahavija i njegovu, tada već ogromnu, mrežu podagenata. Pošto je, (naravno) poznavao Abramoviča još iz 90ih, ruski oligarh mu se obratio za pomoć u želji da kupi Totenhem ili Junajted. Izraelac mu je ponudio bolje rešenje - kupovinu novčano osakaćenog Čelsija, koji se mučio i sa mesečniim isplatama i grcao u dugovima. Povezao ga je sa pravim ljudima i ostatak priče nam je dobro poznat. Kao blizak prijatelj Abramoviča, Zahavi je učestvovao u svakom transferu Čelsija u narednih par godina, što ga je naravno samo učinilo još moćnijim i bogatijim. Na slici iznad vidimo da uživa u fudbalskoj zabavi sa Piterom Kenjonom, nekadašnjim izvršnim direktorom londonskog kluba. U najskorije vreme, Zahavi je dovođen u vezu sa propalim transferom Žoaa Mutinja u Totenhem. Navodno je, u deadline day noći, kada je napravljen načelni dogovor između Porta i Totenhema, zapelo oko Pinijevog udela. Ništa čudno, verovatno je tražio skromnih 5-6 miliona za novu jahtu.

Šta povezuje priču iz Parta 1 i Parta 2 sa ovim Superagentom? Veoma je prosto. LIAN Sports GmbH je podagencija pod kontrolom ovog čoveka. Srpski rečeno, da citiram jednog kolegu, Falji Ramadani i Nikola Damjanac su pioni Pini Zahavija. Otuda i toliko klijenata i toliko kontakata u velikim evropskim klubovima. Ne želim da umanjim njihovu sposobnost pronalaženja dobrih igrača, niti neke sopstvene puteve koje su usput napravili, ali šta god da su uspeli, verovatno im ne bi uspevalo da nisu pod kontolom ovakvog čoveka. Ukoliko Lazar Marković  zaista završi u Čelsiju ili nekom drugom velikom engleskom klubu, znaćemo ko je odgovoran. Ne treba zaboraviti ni da je Avram Grant, kratkotrajni v.d. trenera Partizana veliki prijatelj Zahavija i njegov klijent. Verovatno se tako i zadesio na klupi Čelsija, Partizana a i Portsmuta (Zahavi je učestvovao u prodaji Portsmuta Aleksandru Gajdamaku). Očito je da Dragan Đurić ima dobre odnose sa ovim čovekom a i agencijom koja pokriva većinu njegovih igrača.



Kako bi bilo koji igrač imao veću šansu za dobar transfer, potrebno je da ima što veći broj nastupa za reprezentaciju. Kada pogledamo spisak klijenata lako se može pomisliti da ni Siniša a ni Pižon još manje, nisu baš imali potpunu kontrolu nad sastavljanjem reprezentacije. Ili je možda sve slučajnost, pa ispada da su svi najbolji igrači pod jednim krovom ("menadžerom")? Teško je bilo šta sa sigurnošću tvrditi ali sam siguran da i u domaćoj a i u nekim stranim ligama ima dosta mladih i dobrih igrača koji zaslužuju poziv ili su ga u nekom trenutku svakako zasluživali a nikada ga nisu dobili. Jednostavno, nije bilo mesta. I zemlja i savez i klubovi su u lošem finansijskom stanju i svakako da moć novca igra veliku ulogu ali ukoliko se ovakav trend nastavi, nećemo daleko dogurati. Fudbalska reprezentacija već godinama ne donosi nikakve uspehe a najviše im se nadamo. Verujem da bi većina navijača menjala i Noletove i uspehe drugih reprezentacija za jedno polufinale SP u fudbalu. Nadajmo se da će svi oni koji zaslužuju zaista dobiti šansu da nas tamo i odvedu. A kada pogledamo gde sve naši igrači igraju i kako igraju, to sve ne deluje tako nedostižno. Letos su Hrvati tesno ,tesno izgubili od svetskog i evropskog prvaka Španije i na momente prikazivali bolju igru. Mislim da i kod nas ima dovoljno kvaliteta da i naša ekipa ostvari neki takav rezultat, pod uslovom da igraju oni koji mogu i umeju a ne oni koji su u ekipi jer "moraju" da igraju. Naravno da je dobro za mladog i perspektivnog igrača da ima pored sebe nekoga ko će mu omogućiti da ima karijeru kakvu zaslužuje i ko mu može pomoći na polju u kome sam fudbaler ne može sam sebi puno da pomogne, ali sve to treba da ima svoju meru i kontrolu. 

понедељак, 8. октобар 2012.

Menadžeri part 2


Navijači Partizana su možda, čitajući prošlonedeljni članak, osetili zvesnu dozu nelagode, nakon što su dobili izveštaj kako funkcionišu transferi u njihovom klubu. Verovatno se rodila i misao „Kako ovakve stvari postoje samo u Partizanu, šta je sa Zvezdom?“. Naravno da i Zvezda ima svoju organizaciju i svoje „šeme“, u Srbiji ipak za neke stvari nema izuzetaka. Za početak, treba istaći da verovatno postoji jedan jak razlog zbog čega se partizanova deca više izvoze – a to je kvalitet omladinske škole. Lično, kao navijač Crvene Zvezde, ne mogu poreći činjenicu da iz pomenute škole u poslednje vreme konstantno izlaze veliki talenti i poneki vrhunski igrač. S druge strane, ne znam šta radi Dule savić sa Zvezdinom školom ali tu stvari svakako ne funkcionišu baš najbolje. Isti grad, isti ljudi, ista deca, nemoguće da nekoliko kilometara dalje sede samo vrhunski treneri a u Zvezdi sede slepci koji ne mogu da obuče decu. No, to je tema za neki drugi članak, da se vratimo na transfere i menadžere.



Prilikom opisa LIAN GmbH prošle nedelje pomeno sam Faljija (gl. I odg. ur), Damjanca (asistent za Partizan) i Gluščevića (asistent za CG). Ostalo je još jedno ime – Stevan Miković, u beogradu poznatiji kao Steva Majami. Veza između LIANa i Zvezde. Klijenti – sve sami reprezentivci, bivši i sadašnji, uglavnom najperspektivnije što Zvezda ima. Tu je čak i Maksimović (čovek koji je nesrećno izbio „onu loptu“ protiv Bordoa, koja je posle završila kod Obranjaka i na beloj tački, slomivši srca svim navijačima Zvezde). Taj kiks mu nije smetao da dođe do reprezentacije. Ruku na srce, momak ima 20 godina i solidne je fizičke konstitucije, verovatno od njega može da ispadne dobar štoper, uz dobru ruku, i za par godina. Ali trenutno je, primera radi, miljama daleko i od Nastasića i od reprezentacije. Dakle, Stevan M. Je zadužen za većinu igrača Crvene Zvezde, glasine kažu čak i za skoro sve (!?). Iste te glasine kažu da je do skora važilo pravilo da ko ne želi da potpiše ugovor o zastupanju sa pomenutim menadžerom ide na „kaljenje“ u Sopot! Ono što je takođe zanimljjjivo je da je Stevan većinu klijenata dobio kada je predsednik postao Vladan Lukić. Slučajnost ili ne, maltene svi perspektivni igrači Crvene Zvezde (osim Luke M., on je Rankov) su sada pod okriljem famozne agencije. Ranije su u Zvezdi poslovali i Dejan Joksimović, Milan Ćalasan i mnogi drugi, međutim sada je na delu malo drugačija organizacija stvari. Videćemo da li će neki od fudbalera crveno-belih uspeti da se domogne nekog vrhunskog evropskog kluba, poput kolega iz Partizana.



Ne treba zaboraviti da su na onom spisku klijenata LIANa nalaze i novopečeni reprezentativci Aleksandar Ignjovski (20, nekada OFK, sada Verder) i Alen Stevanović (21, nekada Radnički Obr. i Inter, sada Torino). Znači da se sve ne završava na Crvenoj Zvezdi i Partizanu, nego svuda gde ima talentovanih igrača, ma gde se oni nalazili. Posebno je zanimljiv Alenov slučaj. Momak je čak odigrao i nekoliko utakmica za Inter pod Žoze Murinjom, dobio sve pohvale, čak mu je blokirana i pozajmica u neki manji klub na kaljenje. Međutim, sve to vreme, ovaj fudbaler je samo jednom dobio poziv za mladu reprezentaciju iako se radi o neospornom talentu i igraču. Kasnije je otišao da igra u MLSu u Americi, pre nego što se vratio u Italiju i zaigrao za Torino, koji je otkupio prvo 50% njegovog ugovora od Intera a ubrzo potom, zbog odličnih igara u Seriji B, i ceo ugovor. Svo to vreme, Alen je bio "preskakan" kada je reprezentacija u pitanju, iako je odlično igrao, možda iz činjenice da nije imao menadžera. Sada  je u sigurnim rukama LIANa i odmah je usledio poziv za reprezentaciju. Slučajnost? 



Ono što sam zaboravio da pomenem je da je LIAN takođe i neka vrsta investicionog fonda, te da može investirati u fudbalera, tj. kupiti ga. Led za takvu vrstu biznisa (agencija kao vlasnik prava ili kao prodavac igračevog ugovora) je probio famozni Kia Joorabchian, Iranac koji je svojevremeno preko agencije kupio prava Karlosa Tevesa i Havijera Maskerana a zatim ih prodavao i ustupao klubovima u Engleskoj. U početku je bilo dosta problema, jer vlasti u Engleskoj nisu u početku odobravale ovakav način sklapanja poslova, međutim kasnije, kada je sve pravno regulisano, to postaje neka vrsta prakse i olakšice menadžerima da upravljaju svojim klijentima, i da dolaze do veće zarade. Jedan od takvih ugovora ima i Hulk, koji je bio većinski u vlasništvu agencije a manjinski u Portu. Sada je Zenit isplatio i agenciju i Porto i postao totalni vlasnik prava na igrača. Naravno, agenija je dobila svoj deo kolača od 40-milionskog transfera. Pretpostavlja se da je slična situacija i sa Lazarom Markovićem, koji je u trenutku kada Partizan nije baš najbolje stajao sa finansijama, prodat agenciji LIAN za oko 6 miliona evra. To je zaista lep novac za fudbalera iz domaće lige, koji je pokazao da ume, ali samo na domaćim terenima. Da sam u upravi Partizana, bio bih zadovoljan tom cifrom. Videćemo da li će se to ulaganje LIANu isplatiti i da li će neki klub biti voljan da da više od tih nominalnih 6 miliona evra za, iz njihovog ugla, neproverenog igrača. Mada, ako su mogli  ostali da se snađu, postoji velika mogućnost da će lepa karijera da usledi i za Lazara.



Sve ove transakcije i kupovine LIANa su zapravo pod okriljem jednog velikog, moćnog, možda i najmoćnijeg menadžera na svetu. Svako ko iole prati fudbal je čuo za njegovo ime – Pini Zahavi. Izraelski biznismen i jedan od prvih superagenata. Čovek koji već dve decenije posluje na Ostrvu i učestvuje u multimilionskim transferima (Ferdinand u Junajted, Drogba i Čeh u Čelsi..). Vremenom je, shvativši da ima osećaj, veze i moć za taj posao, otvorio nekoliko podagencija za zastupanje širom sveta, u kojima je zaposlio „svoje“ ljude – poput Faljija Ramadanija. Celo to klupko je teško raspleti i teško otkriti ko se sve tu povezao, ko se krije i kako sve te finansijske konstrukcije izgledaju. Ono što je sigurno, je da Pini kontroliše i učestvuje u svemu.

O životu ovog kontroverznog izraelca (prijatelja Avrama Granta – sada ta epizoda u Partizanu ima smisla) pričaćemo naredne nedelje. Dotaći ćemo se malo detaljnije i najzanimljivijeg detalja (po nas, navijače). Kakve su veze ovih ljudi i reprezentacije Srbije? Doći ću i do Mamiča i Stojića, obećavam ;)

понедељак, 1. октобар 2012.

Tradicije

Možda, da su se stvari drugačije odvijale u zadnjoj nedelji prelaznog roka u Engleskoj, samo možda, tradicija koja je trajala pune 23 godine (toliko je prošlo odkako je Totenhem poslednji put pobedio Junajted na Teatru Snova), ne bi bila srušena. Da je vođstvo mančesterskog kluba bilo malo istrajnije u nastojanjima da kupi Musu Dembelea, on u subotu ne bi bio u belom dresu i terorisao sredinu terena Junajteda. Van svega onoga što smo videli na toj utakmici (a videli smo dosta toga dobrog i zanimljivog) Belgijanac je na mene ostavio potpuno impresivan utisak. Bio je i napred i nazad, delio lopte, uzimao ih, i bio kao motor koji se kreće i melje po terenu. Nekada špic/polušpic a sada moćni centralni vezni, kakvog bi svaki vrhunski klub poželeo. I u drugom kolu, kada je Fulam gostovao na Trafordu, Dembele je dominirao, sabijao Kerika i Skolsa u ćošak i pokazivao Fergusonu kako treba da izgleda njegov veznjak za budućnost. Totenhem je bio brži i konkretniji i sada ubira plodove tog truda. 




Još dve kupovine su se odlično pokazale u velikoj pobedi Totenhema. Klint Dempsi je radio ono što najbolje zna - vrteo se između sredine i napada, skakao i bio pozadi kada je potrebno. Veliku pohvalu zaslužuje i Fertongen, ovoga puta u ulozi levog beka. Uz dosta sreće je postigao gol u drugom minutu meča ali i pre samog šuta je uspeo da pretrči dobar deo terena i izigra odbranu domaćina. Kad smo kod odbrane domaćina ona je stvarno izgledala kriminalno na ovom meču. Ferdinand je kod gola Bejla delovao kao da ga ne bi stigao ni za 10 km, dok sam pogled na snimak prvog i trećeg dovodi do pitanja "Gde je odbrana?". U napadu su stvari funkcionisale mnogo bolje, pogotovo kada je u drugom delu ušao Runi. On, Kagava i Persil su u nekoliko situacija odlično kombinovali i stvarali sjajne šanse. Ali mora i Robin da ima ponekad loš dan. Subota je bila jedna od takvih, ne sećam se da sam u skorije vreme video da Holanđanin promaši onakvu šansu. Kako je meč odmicao, Totenhem se sve više povlačio nazad ali je uvek visila pretnja da će Bejl i Lenon samo da bljesnu i da stvore neku opasnu kontru. Defo je bio odličan, kretao se onako kako bi i trebao da se kreće vrhunski napadač, i odlično kontrolisao lopte koje je dobijao. Sveukupno, Totenhem je zaista izgledao kao odlična ekipa koja dobija obrise onog fudbala kakav Viljaš Boaš želi da forsira i prikaže. Na drugoj strani Ferguson je mogao da vidi nekoliko poruka. Prvu - da će Vidić mnogo, mnogo nedostajati. A drugu, koja je možda još i bitnija a koju pominju i sami navijači Junajteda - onakva sredina ne može da izdrži u ozbiljnim utakmicama sa ozbiljnim klubovima. "Skigs" imaju zajedno 700 godina a dopunjava ih neubedljivi Kerik. S druge strane su u subotu bili Sandro, Dembele i pomalo Dempsija. Jednostavno su ih nadtrčali i "pojeli" u prvom poluvremenu. Pred istek prvih 45m se Junajted malo batrgnuo ali možda više iz činjenice da su se "pevci" povukli i čekali da odu na odmor sa 2-0 u džepu a ne zbog toga što je Junajtedova sredina uzela dominaciju nazad. 

Ono što takođe vredi pomenuti je da smo u prvih 7 minuta drugog poluvremena videli svu lepotu i kako to   novinari Sky-a vole da kažu "some breathtaking action" Premijer Lige .Sva energija i zanimljivost zbog koje je i gledamo se nekako otelotvorila u tih 7 minuta. I posle toga je bilo zanimljivo ali se uglavnom svelo na organizovanu odbranu Totenhema i pritisak Junajteda. Međutim, lopta jednostavno nije htela u gol.




Drugi derbi vikenda je igran na Emiratima. U duelu dva londonska kluba, Čelsi je odneo spretnu pobedu nad Arsenalom. Naslov tradicije i ovde može da se prenese, jer je prosto tradicija da Arsenal prima glupe golove. To su ponovili i u subotu. Prvo je Tores dao zaista zanimljiv gol, dok ga je nesrećni Košelni držao rukama, okrenut leđima lopti (?!?!), dok se drugi može pripisati Matinoj lukavosti, ali ta lukavost dobrim odbranama ne prolazi. Mnogi ljudi su zadigli obrvu kada su u prvoj postavi Arsenala videli Košielnog a ne dosad odličnog Peru Metersakera. Na kraju meča, nisu dizali samo obrve već ruke u vazduh i pitali se "zašto, o zašto". Težak dan za Francuza, koji je kumovao kod oba gola i čak napravio jedan nedosuđeni penal. Kontakt jedva da je postojao ali Tores, uz sve svoje mane nije postao čovek koji može da se zaleti i promaši celu loptu iz čista mira. Arsenal će se osećati loše posle ovakvog poraza, imali su dosta šansi, terensku dominaciju, a primili su dva gola iz prekida "a la Zvezda". Možda bi bilo najpravednije da je Olivije Žiru u 90.minutu zatresao mrežu za nerešen rezultat ali je pogodio samo spoljni deo mreže. Još se nije privikao a i senka Robina je i dalje nad njim, verovatno stvarajući dodatan pritisak. Čelsi je meč počeo sa tri "lepršavca" iza Toresa - Azar, Mata i Oskar su vrebali i čekali sovju priliku za neki lep pas ili prodor. Nisu ih puno dobili, izuzev Mate koji je jako lepo čuvao loptu i otvarao prostor saigračima. Tores kao Tores je odigrao pristojno, dao je gol iz teške pozicije i gurao napred kad god je mogao, izborivši prekršaj iz koga je usledio drugi gol. Lampar je odmarao a Ramireš i Mikel su držali sredinu. Tu je ipak možda ta ključna razlika između Arsenala "i ostalih". Naprimer Remzi je odličan igrač, ali jednostavno nije klase Ramireša a ni Dijabi nije snage Obi van Kenobi Mikela. Kada napad Arsenala malo otupi, pozadi ima mnogo mesta na kojima može da pukne. Iako se odbrana malo popravila, ne mogu ni oni sve sami bez nekog razbijača u sredini koji bi se pojavio kada ustreba (ko je rekao M Vila?). Arteta, koliko god duboko stajao, je ipak plejmejker a ne razbijač tuđih napada i protektor odbrane. Čelsi je nakon svog vođstva lepo zategao i zatvorio sve prilaze, a kada je poneko i prišao, zli Čeh je bio tu da reguliše. Okslada nam je još jednom pokazao koliko je zapravo vrhunski fudbaler već sada sa 18 godina i zaista je zapanjujuće sa kakvom sigurnošću i idejom igra taj momak. Volkot pored njega izgleda kao retardirani atletičar koji samo zna da gurne loptu u stranu i da loše centrira. Budućnost izgleda svetlo sa Vilširom, Frimpongom i Oksladom ali pitanje je kako će navijači Arsenala sačekati tu budućnost posle još jednog poraza od "top 4" ekipa.(Liverpul je trenutno na opravdanom odsustvu iz te grupe). Žervinjo jeste dao gol i par puta se dobro otvorio, ali kao da mu fali tehnika i zanje da bi umeo da igra špica. Dobar je kad je potrebna zamena protiv Noriča, Sautemptona ili Vigana ali za Čelzi, MU ili Totenhem potreban je rasan špic koji pritiska odbranu. "Lažna devetka" još nije stigla do engleske lige a i pitanje je da li bi mogla da bude implementirana.



U ostalim mečevima Liverpul je zgazio Norič uz hettrik Suareza. Demba Baaaaa je nastavio da rešeta mreže i da donosi bodove svom Njukaslu, ovaj put protiv Redinga. Šampioni su uspeli da izvuku pobedu protiv Fulama, Džekovim golom u samom finišu meča. Ono što će ostati upamćeno je da je Mark Halsi potpuno poludeo i da je posle prošlonedeljnog debakla sa Liverpulom o kome sam već govorio opet napravio kardinalnu grešku dosudivši penal za Fulam, prilikom najnežnijeg dodira Zabaletine ruke i Riseovog torza. Na kraju je isti taj Rise loše izbio loptu posle jednog centaršuta, što je bosanskom dijamantu omogućilo da pocepa mrežu. Everton je nastavio dobru formu i došao do sjajnih 13 bodova iz 6 mečeva pobedom nad Sautemptonom. Nikica trese nemilosrdno.

Sve se vrlo brzo zahuktalo i tabela već izgleda zanimljivo. Čelsi je na čelu sa 16 bodova i trebalo bi tu i da ostane i narednog vikenda pošto mu u goste dolazi slabašni Norič. Zanimljivi derbiji čekaju nas u Londonu (Vesthem - Arsenal) i Njukaslu gde domaćin čeka Junajted!