четвртак, 1. новембар 2012.

?!?!?!

Sa leve strane je scoresheet jedne od najuzbudljivijih i najbizarnijih utakmica koje sam gledao u svom životu. Jeste da je u pitanju samo Carling/Capital One kup, i istina je da ekipe ne igraju u najjačim sastavima, ali ono što se moglo videti u utorak uveče je zaista bilo neverovatno i neponovljivo. Nikada nisam video 12 golova na jednom meču, preokreta i povratka iz jame je bilo, ali zaista ne na ovakav način. Njukasl se pretprošle godine vratio protiv Arsenala posle 4:0, ali igrali su  kući na svom St. Džejmsu i imali igrača više. Arsenal je u utorak igrao u gostima i uspeo da se vrati posle 0:4 a onda i smogne snage da u poslednjih pola sata postigne još 3 gola i dođe do jedne sjajne pobede, koja će sigurno puno značiti igračima i pojačati njihovo samopouzdanje.

Teško je bilo verovati da ekipa koja je onako bedno igrala u prvom delu, kao što je to bio Arsenal, može da uradi bilo šta, osim da ubedljivo izgubi. Odbrane bi se postideo i Dragoljub Bekvalac, trener Pazara, Djoru i Mikuel su bili u nekom drugom vremenu i prostoru dok je Košelni nastavio sa svojom serijom autogolova. Svaki centaršut Redinga je bio opasnost i curilo je na sve strane. Mladi Martinez na golu je bio nesiguran i plašljiv, mada ne znam ko ne bi bio takav pored onakve odbrane. Jedina pozitivna stvar koju su Tobdžije uradile je akcija iz nadoknade prvog poluvremena, kada je Aršavin poslužio Volkota na tacni a ovaj neumoljivo rešio 1v1. Možda je to bio dovoljan signal Vengeru da ga zadrži i da mu da šansu u špicu koju toliko želi. Drugo poluvreme se nije mnogo razlikovalo od prvog, Reding je napadao i napadao, Robson Kanu i Džejson Roberts su prolazili i napadali kao Jork i Kol pre dosta godina a Arsenal se branio i pokušavao da dođe do svoje igre. I onda, iz nekog jalovog kornera u 62. minutu, javila se nada. Olivije Žiru je u svom prvom kontaktu sa loptom uspeo da svojom francuskom glavom pošalje loptu u mrežu. Narednih 20ak minuta je usledila masovna inicijativa gostiju ali bez mnogo uspeha. Reding je privodio utakmicu kraju, čak su imali dve šanse da potpuno reše a onda je usledilo čudo. U 90. minutu je Košelni uspeo da postigne gol posle kornera i za svoju ekipu i time se bar koliko toliko iskupi. Nastala je očigledna panika na stadionu Madejski i bojazan da će njihovi ljubimci prokockati veliko vođstvo. Arsenalovi navijači su se nadali da ekipa konačno može da pokaže lavovsku upornost i stigne nečije vođstvo, kao što su to uradili mnogi protivnici kada su igrali protiv njih. I uspeli su, Teo Volkot je u hiljaditom minutu u stilu rasnog špica probio levom stranom kaznenog i šutnuo ispod Fredericija, taman toliko da lopta pređe liniju, posle je neko i zakucao loptu u mrežu, čisto da ne bude zabune ili neke sudijske greške. MekDermot na klupi Redinga je pobledeo. Znao je šta sledi. Čamak, zaboravljeni pustinjski ratnik iz Maroka, koji nije postigao gol već 16 meseci, je u 103. minutu, sjajnim udarcem doneo vođstvo Arsenalu. I kada se činilo da je famozni preokret gotov, Pogrebnjak je zavio u crno odbranu Arsenala. Peti put. Ostao je sam na petercu i glavom, naravno, ubacio loptu u mrežu. U tom trenutku sam pomislio, čoveče, koliko će se Arsen smoriti ako SADA izgube, posle svega što smo videli. Ali, njegove zamene su pokazale još upornosti i znanja. Andrej Aršavin je u poslednjem minutu produžetka (a igrao je ceo meč) istrčao neverovatan šprint ka golu i stvorio gol za Volkota, koji je u svojoj prvoj utakmici kao špic posle dosta vremena, postigao het trik. Par minuta kasnije, pustinjski ratnik je uspeo da jednim sjajnim lobom zaključi meč i donese neverovatnu pobedu Arsenalu.



Šta može iz svega ovoga Arsen da zaključi - da Aršavin i dalje može da igra, da Čamak može ponekad da se nađe na klupi, da Frimpong mora negde na pozajmicu i da Volkot mora da ostane. Ako sada, kao gotov proizvod, negde ode, biće to još jedan u nizu velikih poraza za klub. On nije Fabregas ni Van Persi, ali svakako se može reći da je jedan od bitnijih delova ovog tima. 

Capital one kup je i u ostalim mečevima doneo uzbuđenja. Čelsi se kako tako osvetio za nezasluženi poraz od nedelje i pobedio Junajted 5:4 na Stamfordu. Mladići u zadnjoj liniji Junajteda ipak nisu izdržali pritisak na kraju i nisu uspeli da se izbore sa poprilično ozbiljnom postavom Čelsija u kojoj su igrali Luiz Kejhil, Mikel, Mata a na kraju i Oskar i Azar. Vidi se da je Di Mateo po svaku cenu želeo da pobedi i na kraju je uspeo, ponajviše greškama protivnika. Ipak, to neće obrisati gorak ukus od nedelje i pokradene bodove koje je Junajted odneo kući (može se čak reći i ne prvi put, posle kontroverzne pobede na Enfildu).

Mislim da imamo dovoljno dokaza da sledeći put ne preskočimo Liga kup, čak i kada se susreti i ne čine toliko primamljivim. Iako će se ovakav meč kao na Madejskom teško ponoviti, vredi čekati čisto da ne bi doživeli da vam neko prepričava ovakav meč!

Нема коментара:

Постави коментар