петак, 19. октобар 2012.

Dodir s realnošću

Glava se malo ohladila ali je bol i dalje tu. Makedonija je pobedila Srbiju. I to u fudbalu. U košarci - možda me ne bi ni čudilo, Pero Antić i Mekejlebovski kidaju. Ali u fudbalu, bez Pandeva heroja, to i ne liči na tim, nego na poluamatersko udruženje. Kada izgubite od takvog tima, u ovako bitnoj utakmici, red je da dođe do nekih potresa ili još bolje promena. Kod nas toga nema. Miha nam je objasnio da "i dalje veruje" da "možemo dalje" i ono što je najgore - nije nagovestio neku veliku promenu. Mnogo smo se bavili sukobom Ivanović-Mihajlović da su svi zaboravili da oštrije pitaju - šta je s igrom? I gde ćemo da je nađemo? Ili bar probamo da je stvorimo..Tole nas je juče obavestio da je ova ekipa u stvaranju i da od nje ne treba ništa očekivati sada, već da treba da gledamo dugoročno, strateški, i da očekujemo uspeh u Francuskoj 2016. Prazna priča. Ako i prihvatimo stav da ekipa treba da se podmladi i da rezultate ne očekujemo odmah, zar ta žrtva podmlađivanja podrazumeva ovakvu bruku? Zar onda nije bilo bolje uraditi taj posao delimično, tj. ne ubacivati odmah sve mlade odjednom u ekipu, već postepeno uz "kontrolu" starijih. Šta bi falilo Đuričiću, Markoviću i Tadiću da im je u napadu ponekad Pantela? Bar kad zatreba, Stoji to da je mator, i slabo pokretan, i često maši dobre šanse, ali je realno za ove mladiće pravi doktor fudbala i do njega bi mnogo mogli da nauče. Prijalo bi i Ignjovskom i Fejsi da malo treniraju sa Dekijem Stankovićem i da prosto nauče kako se gradi igra. Istina, tu su Kolarov i Bane, i to je super, ali očigledno je potrebno još starijih glava, ne može se ništa uraditi tako radikalno i odjednom. Boško Janković je odigrao dosta utakmica, ima iskustva, može da pomogne mladim krilnim igračima, takvih bar imamo dosta..A opet, niko ga ne zove, iz neobjašnjivih razloga. Ako su Žigatar i Pantelić odbačeni zbog godina, taj razlog ne možemo usvojiti za Boška, jer je rođen 1984, i sada je u punoj formi. Super je što u tim ulaze Krtičić, Stevanović i slični ali pitanje je da li su spremni, a videli smo da i nisu baš sposobni, da sami iznesu teret kvalifikacija u jednoj nezgodnoj grupi kao što je naša. Stavljanje u vatru i sticanje iskustva je dobro ali ne mogu ni ti igrači da steknu korisno iskustvo kad su na terenu okolo saigrači koji su jednako neiskusni i preplašeni.



Pored tog tvrdoglavog stava o naglom podmlađivanju koji Miha zastupa postavlja se i niz pitanja u samoj selekciji igrača, koji domaća štampa dovodi u vezu sa menadžerima o kojima sam već pisao. Da ne ulazimo sad u tu priču i ponavljamo ono što već znamo, gledajući čisto fudbalski, mislim da ne postoji nijedan razlog da Neven Subotić ne igra u prvoj postavi. Gledajući solidnog Biševca i mlađanog Nastasića ne možemo da ne zaključimo da je Neven bolji od obojice. Na kraju krajeva, igra već nekoliko godina za svoj klub na vrhunskom nivou, osvojio je dve titule u jednoj od najjačih liga sveta, igra LŠ, odigrao je već i 30 utakmica za reprezentaciju, Svetsko Prvenstvo, sveukupno daleko pouzdaniji i iskusniji igrač od obojice pomenutih. Biševac se popravio iz vremena kikseva ali i dalje ne mogu da ga svrstam u isti koš sa Subotićem, dok Matija tek to treba da postane i da skupi iskustvo, idealno za klupu. Na kraju krajeva, i Bane može da igra štopera i to jako dobro.



Dosta je nedoumica i na sredini, gde su se kod Mihe menjali razni, a najmanje Nemanja Matić. Dečko igra za Benfiku, i to redovno, što mu mora dati prednost nad mnogima koji pretenduju na tu poziciju a igraju u Zvezdi, Partizanu ili na nekoj klupi. Van toga, on je jedan od retkih igrača u našoj vezi koji nije čist razbijač, već ima osećaj za pas i za razvijanje igre. Kada ga gledam, pomislim na Milijaša, tu su negde po (ne)brzini, ali se obojici ne može oduzeti osećaj da levom nogom daju lepu loptu ka napadačima. Ima taj mir u igri koji mislim da nam je ponekad potreban, jer kod nas niko u ove dve utakmice nije znao da stane na loptu i da polako razvije napad.

Opet, tu je dosta i nepozvanih, iz ovih ili onih razloga. Boška sam već pomenuo, tu je i Basta (mada mislim da je trenutno povređen, ali za Škotsku i Vels sigurno nije bio), koji raste u jednog od najboljih desnih bekova Serije A. Dosta je primera i nerazjašnjenih "nepozivanja" u našoj ekipi. Koji god da su razlozi, ne treba dozvoliti da naruše opšti interes reprezentacije. Ako neko zna da da gol i koristan je, treba da igra, bez obzira na "spoljne faktore". Istina je da naši ljudi uvek umeju da zamere i da svi misle da mogu da budu bolji selektori od Mihe, ali bi ceo osećaj i podrška ljudi bila veća da bar neka većina smatra da igraju najbolji koje Srbija ima. Onda bi i neuspeh bio lakše podneti. Ovako, Miha je nekako sam sebi iskopao rupu i dao municiju onima koji će ga kritikovati.





I tu sam samo načeo selekcijuigrača, da ne govorim još o formaciji, taktici, i prečesto odsustvu osećaja za organizaciju odbrane (što nas je bar uvek krasilo). Mihajlović je pred kvalifikacije počeo sa 3-4-3 što ni Barselona često ne može da progura, pa je prešao na 4-4-2 i 4-2-3-1 sa lažnim špicem Đuričićem zavnim Fabregas. Mora se naći sistem, kakav god on bio, samo da odgovara igračima koje imamo -  i pridržavati ga se, po svaku cenu. Ilija Petković je igrao stvrano odvratan fudbal, ali je imao neki sistem i uspeo je donekle da nas odvede sa tim sistemom. Isto je bilo i sa Antićem, i igrači su se pridržavali tog sistema. Miha i dalje traži sistem, i neće ga naći tako što se dere na sve i kisne na Marakani. Ove kvalifikacije smo u takmičarskom smislu maltene bacili, i bolje bi bilo da se bar usresredimo na pronalaženje te igre ili sistema koji nam odgovara, da ono prvo poluvreme protiv Belgije ne bude samo slučajnost i da se ne javlja kao Halejeva kometa, već da koliko - toliko bude naš stil.

1 коментар: